Cijedi me bezbojnost svakodnevice
drobi me sprovoda ritam
ubija sapetost misli u kutiji stana
umara čekanje nagovještaja buđenja
ispija me nemoć.
Otići tamo
gdje labudovi umiru zbog ljubavi
gdje sunaca se tisuću roji
i još dalje
gdje nebo se otvara.
Kad bi se moglo.
Zaustavi se svijete da izađem. Sviđa mi se tvoj način zaustavljanja.
lp, branka
Bš si ovo dobro rekla Branka!
slavica
Evo još jedne prilike za učenje kako se piše.
mirko
Mirko........................................................... hvala.......................................
Slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!