Balade
maglenih ravnica
u sebi nosim.
Vrludavu rječicu
i miris smilja s kamenjara
u srcu skrivam.
Podoknice ljubavne
uz pjenu morsku nizane
čujem tijelom svim.
Noćni drhtaj krvi
iI to vjerno sunce prožima se
svakim mojim snom.
Bože
oprosti
pojadah se sinoć.
Izgovoriti pjesmom koliko je život lijep mogu samo vrsni pjesnici. U "oprosti, Bože" krik se slabosti ljudske otkriva. I sjetih se Paola Koelja: "Kad te život udari snažno, zaplači glasno, uzvrati, proklinji, ali nemoj se žaliti. Ti nisi žrtva".
Lp,
mirko
Mirko, lijepo si ovo rekao. Ma kako nam bilo u društvu ljudi, ima još ljepota u kojima možemo uživati otkrivajući ih, koje nas okružuju i nude nam se a bez da traže išta od nas. Već samo zbog toga ispati se živjeti.
slavica
Zašto se žalimo? Zahvalimo se Bogu, jer čitavi su svetovi u nama!!!
Majstorski Slavice!
Lp Milena
Tako je Milena, u nama i oko nas!
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!