
Ti i ja
dvije samoće
u jutru bez zore
u mrklini noći
Ja i ti
jedna izmoždena misao
jedno traženje
u vremenu bez početka i kraja
ne usudimo se pitati
samo osjećati
bespovratni tren
iskricu da smo živi
A poslije
poslije
opet tonemo
u vlastiti mrak
osuđeni nositi sebe
uzaludno se zavaravajući
da živimo
Zelo lepo in ganljivo Slavica.
Lp, Igor
Mirko zahvaljujem na promišljanju moje pjesme. Nije uvijek nadahnće ono što je lijepo i veselo... kao i život, kako kažeš i sam.
slavica
Skupa smo, a sami smo...ti i ja ...bravo, lijepa mi je.
lp,branka
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!