Ti i ja
dvije samoće
u jutru bez zore
u mrklini noći
Ja i ti
jedna izmoždena misao
jedno traženje
u vremenu bez početka i kraja
ne usudimo se pitati
samo osjećati
bespovratni tren
iskricu da smo živi
A poslije
poslije
opet tonemo
u vlastiti mrak
osuđeni nositi sebe
uzaludno se zavaravajući
da živimo
Zelo lepo in ganljivo Slavica.
Lp, Igor
Igor hvala za kompliment.
slavica
Mirko zahvaljujem na promišljanju moje pjesme. Nije uvijek nadahnće ono što je lijepo i veselo... kao i život, kako kažeš i sam.
slavica
Skupa smo, a sami smo...ti i ja ...bravo, lijepa mi je.
lp,branka
Drago mi je Branka. Hvala!
slavica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!