
Dotakni
sivi sumor mora
napij se
zelenog nemira livadnog
i kreni
svojim putem.
Da, kako bi čovjek koračao, išao, pogotovo na dulji put bez tih slika, boja, mirisa, dakle onoga što će ga hraniti, što će mu maštu uplesti u korake, pa će brže, sretnije, lakše cilju.
Pozdrav:)
Tvoji su komentari Mirko uvijek motivirajući jer duboko proživljavaš poeziju. Hvala ti!
slavica
Kratka i jaka....u bisagu ne smije ništa faliti...i tu je sve.
lp, branka
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!