Ne budi tako siguran,
kosmos prašina ćuti
nema je, ali nije gluva!
Život, dah, i oluja u srcu
kada nebeskim vibracijama
oseti mikron ljubavi
iz zemlje se pojavi.
Kao ponornica,
nestaje kada te nema
i ponovo izvire
kada te ima!
Žubori, skakuće preko kamena
pršti, grize kao luda simfonija
note ljubavi slaže
nestaje iz duše melanhonija!
I kao dah vetra,
u trenu sve nestane
bolje da je nema
da te iz sna ne prene!
Probudi se, ona je tu, samo ispruži ruke...
preko kože ćeš spoznati njene simfonije zvuke...
Eto, prenuh se iz sna ;)
Mikailo,
prenuh se i ja, hvala na osvrtu!
Lp Dragana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!