U SUSRET SVJETLOSTI
Znam.
U susret svjetlosti koračam.
Neka to bude tiho,
sasvim tiho,
onako kako sam sanjala.
Korak
i još jedan.
Sada bez slutnje
jer sigurno znam.
Neka bude mirno,
bez mnogo riječi
svih onih
koje sam voljela.
Jedna je,
samo jedna
za spokoj dovoljna.
Znam.
Kraj je tu
i čudno
mirna sam,
beskrajno mirna,
u vrtlogu patnje i nemira.
Tajnovite noći,
čudesna njedrišta
mojih riječi i uzleta,
sada su samo
gluhi predah
u grču odlaska.
I molim,
neka bude sve mirno, tiho,
onako kako sam trajala.
A njemu,
pupoljku,
kaplji moje krvi
ostavljam riječi i sjećanja –
neka ga vode i štite
neka mu budu
utjeha.
Krhko in počasi teče, ovije, da vzdrhitiš od nežnosti. Tvoja pesem.
Lp
Irena
Irena,
i moja duša često zatreperi u susretu sa tvojim stihovima...
lp, Valy
Milena,
hvala što si prepoznala i tu nit u pesmi...
lp, Valy
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: valy
- 27. 09. 2015 ob 14:47
- Prebrano 745 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 316.58