Već dugo moj pogled
ptice ne slijedi.
Ona nježna nota nade
što treperila je na
crnoj ravnoj crti
naše kajdanke ljubavi
umorila se od
posustalih čekanja.
O, kako sam rasla u tvojim mekim rukama!
Nebo za dotaknuti činilo se tako blizu!
Od naših preostalih krpa popudbine
Povila sam ogoljeno srce
i začepila rupe srama.
Sada pletem rijetku čipku
za sutra.
Zakrpimo srce i krenemo da pletemo novu čipku za buduće dane...
Lp Milena
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!