Pružam prste za ružom bez trnja
Mišlju u izdaju,
Srca prikovanog na trn tvoga imena,
Raspeta između oprosti i uzvrati
Posrćem pred željom da vratim
I potrebom da sebe proglasim krivom
Da tebe mogu opravdati,
I sebe isprljam da tebe operem,
S đavolom u telu,
Bez Boga u duši,
Oko bih za oko
I zub za zub.
Uzalud,
Prekratke mi ruke,
Nedostaju mi dlanovi
Na tebi zaboravljeni.
Na korak od izdaje zastajem
I odustajem,
Ne zbog tebe i ne zbog sebe:
Po cenu smrtnih ogrebotina po duši,
Grudima o bol,
Zbog ptice ljubavi i pesnikinje u meni
Jer ptice umiru pevajući najlepšu
Trnu koji im uzima život.
Pevam…
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!