Pokraj puta
pravi je put
gdje očinjem vidu
staze se kriju
u sjenama
u stijenama
u šikarju
u šipražju
kud noga zastane
još odmorna
a srce zašuti
od nestvarnih šumova
pa hoće da se vrati
na utabane pute
što ih utiraše drugi
vični molitvi
usnulom cvijeću
za dobru sreću
i valjan mir
novih drumova
ne bi l' dom
svoj našli
kao vilenjaci
onkraj
mrtvog života.
Da vilenjaci nisu bili hrabri, ne bi ni staze bile utabane... Budi hrabar vilenjak, utabaj novu stazu... Sjajna poruka, Duško...
Lp Milena
Osim hrabrosti, morali su imati i vizije, kao i svaki pjesnik :)
Hvala na lijepim riječima, draga prijateljice !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!