Kad sam ti priču

o leptiru pjevala bijelom,

kako je s cvijeta letio cvijetu,

I njihov prah prenosio

-leptira da li si poznao tog?

(Znaš li da ti poklonih

sve pjesme

što sam ih pisala o tebi

iako te još znala nisam?)

Kad sam ti pričala

kako je lasta drhtavi par

svoje gnijezdo svijao malo

-laste da li si prepoznao te ?

( Otvori svoje ruke

kao bijela trešnja latice

i uzmi

jedinu pjesmu koja

za tebe

u mojim njedrima zrije. )

Kad sam te molila

da ne žuriš prije mene,

s očima odsjaja duge,

ispod Tuge nepostojanja

- nisi me čuo.

(Ostale su

samo moje žedne ruke

da na raskršćima

od nepoznatih

kapljice nježnosti

prose.)

Ema: "blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević