Pjesnik je
vazda rijeka
što bi pod svod
da se ulijeva
i ne vidiš ga
takav dok huči
i ne slušaš ga
dok šumi
i ne ćutiš
mu um
dok bludi
već kad presuši
dolje ostane
brazda puno korito
tog čamotnog
samca
i ljubav
preslikana
s bokova
nebeskog čamca
na daleka
ona opojna
predaleka mora.
Odlična pjesma, gotovo da se osjeća ritam valova...
lp, slavica
Hvala ti, draga Slavice !
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!