Svi mi i mamo nenapisanu,prećutnu pesmu...i bojimo se da je pretočimo na papir,jer lepše zvuči a i sigurnija je u srcu...Dotakla si me ovom pesmom Slavice.

Lp Stella

Jasna Poljana...! Eh, bila je 1980. kad smo je čitali. I još mnogo toga. Pili smo neki sok, i neko vino, i neko piće, i govorili smo: Svejedno gdje smo - na Betaniji ili na Vilsonovom (u Sarajevu), ili na Menhetenu (ne znam engl. pa pišem kako izgovaram). Hvala ti što si me podsjetila na te davne i sretne dane. Ali još nešto, pišući o pjesmi koja proviri iz duše, koja se krije, koja pomalja u datim momentima, koja je skrivena i još neizgovorena s mišlju da možda nije dozrela - zapravo napisala si odličnu pjesmu.

Lp

Mirko, stvarno sam ti zahvalna na sjećanjima... ona me uvijek progone, zapravo kao da živim neku mješavinu "davnih dana" i sadašnjosti, isprepletenost svjetova i vrijednosti bivše i sadašnje države pa sam zapravo sretna što još imam barem osobni identitet. Ili samo vjerujem da ga imam.

lp, slavica