
Stao je zapadni vetar, ne huji više nebom.
Odjek ravnice u meni poprima tamnije boje.
Tu negde putuje želja, s divnim dunavskim galebom.
A pramen sete i čežnje priča mi istine svoje.
U ovo ubogo doba, svaki je otkucaj vredan.
Noćna tišina jača i s njom se misao rađa.
Nemiri donose slutnje, a ja sam spokoja žedan.
Dal' ima te mirne luke, da moja zastane lađa?
Nekako je mesec mutan, k'o da mu nije po volji
što retke ponoćne ptice ne žele da puste glasa.
Noć traje sanjivo, lenjo, i čeka trenutak bolji.
A negde u ovoj priči, neč'ja se želja talasa...
Milene,više vam leže rime...definitivno...
Lp Stella
Teško je rimom dočarati vrhunske slike a pri tom još kompoziciju pjesme učiniti vrhunskom.
Ovo je za najveću ocjenu.
Lp,
Mirko
Hvala svima. Ovo je stara pesma, koja je dobila prvu nagradu na festivalu u Mrkonjić Gradu, pre nekoliko godina... a poslata je tako reći omaškom (ili je nagrađena omaškom...).
A rima.. rima je osnov, osnovna škola poezije. Sve ostale forme se mogu uspešno pisati samo ako se u sebi ima rima, osećaj za metriku, ritam, melodiju, tok...
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!