Onda,

kada se nasmijem nebu

i travi i prolazniku,

kad pružim ruke suncu,

i bagremovima.

Onda,

kada poželim leptira u letu,

i rasute perle kose

poklonim vjetru.

Kada poželim da se

sa šljivicima ljubim,

i jablanovima grlim.

Ne sputavaj me.

Ne ranjavaj.

Ne budi kletve!

Ako poželim pjesmu,

pustit ću ludilo grla poljem.

Ako poželim pticu,

trčat ću do povečerja

i pokloniti se njezinom

gnijezdu.

Ne sputavaj me!

Kamenom ću se

baciti na vrijeme.

Ostat ću sa bagremovima.

I travom.

Voljet ću se sa suncem.

I sumracima.

Neukroćena i razbludna.

Bez gospodara i

bez ogrlice!

 Sa svitanjima,

i rosom u grudima.

Divljeg sjaja u oku.

I samo jednom laticom

suze .

Ema: "blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević