Znaš li da ruže nikad ne umiru
One se samo ponovo rode
Na onom mestu gde me čekaš
Kad nadođu vode
Tamo gde smo nevere naše sadili
Iz kojih su nicale slobode
Oni nam ne veruju
Koliko smo puta goli šetali
Pred njihovim se očima ljubili
Oni su nam klipove
Sopstvene nevere podmetali
Svoje su ruže tako ubili
Mnogo su puta laži u tvoja usta taložili
Al ruke su im bile izgrebane
Po tome sam znala da su ruže
Njihovim sumnjama smrvljene
Ne veruj kada ti budu pričali
Da ruže umiru
One se opet rode
Na onom istom mestu
Gde iz sumnje
Niču slobode
Lijepo, lijepo...
lp, slavica
Ne veruj kada ti budu pričali
Da ruže umiru
One se opet rode
Na onom istom mestu
Gde iz sumnje
Niču slobode
Izgleda možda da ovim postupkom podcrtavam ljepši dio ovog djela, ali nije to istina, iz tkiva pjesme izdvajam, naravno s izvinjenjem, dio koji, kao i cijela pjesma, a on je zadnji - odjekuje u meni, snažno, kao najdublja i najneobuhvatnija emocija.
Lp,
Mirko
hvala Vam Slavice od srca!!!
Lp Milena
Dragi Mirko,
još jedan tvoj kometar koji nižem na onu nisku dragocenih mi bisera... Nema potrebe da se izvinjavaš zbog izdvajanja ovog dela pesme - to je finiš, htela sam da bude efektan završetak, čak taj deo sam za sebe može da bude posebna pesma...
Hvala ti najlepše za divan osvrt!
Srdačno te pozdravljam
Milena
Milena, naj bo tako, naj nikoli ne umrejo rože,
naj cvetejo z veliko lepimi cvetovi, takšnimi,
kot jih imaš najraje Milena.
Tako lepa je.
Lp, hope
Hope, ruže se ponovo rode.... Hvala ti od sveg srca u kome se upravo rađa jedna ruža...
Lp Milena
Volim ovu...puna je hrabrosti,nade...optimizma...
Lp Stella
Hvala Stella od srca... Kad nam se u srcu rodi sumnja, na putu smo do slobode...
Lp Milena
Baš tako...
LP Stella
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!