Zajesenilo

mojom ulicom.

Ispražnjena gnijezda zjape.

Rijetki prolaznici

zabarikadirani u kapute,

naoružani namrgođenim licima

studenom vjetru prkose.

Stjerala me u kut sobe

što bez sunca na tamnicu sliči

krcata nepotrebnim stvarima,

prevelika za sklonište.

Njezin miris širi

nostalgiju.

Samoću.

A još je nezrelih jabuka

koje bi sočne i crvene nabubrile

i kiselog grožđa

što ostat će nedozrelo.

Neubrano.

Još je zaleđenih osmijeha

koji ne stigoše do pogleda

neoproštenih grijeha

što suze

pokajanjem.

Neprimjetno

oprezno

podmuklo

šulja se

jesen.

saraivor