JEZIČNO PITANJE

Danas

izumiru neke riječi.

Poštenje izaziva smijeh,

ljudskost odavno na rasprodaji,

dobrota poistovjećena s glupošću,

blagost potrošena na vašaru neukusa,

ljubav sve češće tema filozofije.

Postavlja se jezično pitanje:

odlaze li ove riječi u

pasivni jezik

zauvijek?

saraivor

Milena Vučković

Poslano:
06. 09. 2015 ob 13:26

Pitanje je dobro... no oni kojima je zapravo pitanje upućeno, okrenuće glavu i neće se obazirati, smatrajući to nevažnim i nebitnim ... :) za prezent!

Dopada mi se ovo jezičko pitanje!

Lp Milena

Zastavica

valy

Poslano:
06. 09. 2015 ob 13:34

Biser!

lp, Valy

Zastavica

branka

Poslano:
06. 09. 2015 ob 14:02

Dobro jezično pitanje u još boljoj pjesmi.

lp, branka

Zastavica

saraivor

Poslano:
06. 09. 2015 ob 16:55

Znam da moja pjesma ništa neće promijeniti :) Hvala vam za komentare Milena, Valy, Branka.

lp

Slavica

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
06. 09. 2015 ob 21:31

Boriti se za vrijednosti a unaprijed znati da se izboriti ne može protiv uništitelja istih, drugim riječima - da gubiti na svakom polju znači napredovati u kaosu kakav je već pokucao i na kulturološka i na svaka druga vrata naših života. Dakle, još jedan sudnji dan. Jer, već je u dobroj mjeri nestao svijet kakvog smo poznavali, u kojem smo imali budućnost  i u kojem smo nešto i naučili. Moje isprike za brbljanje, ali pjesme kao što je ova svaki put me ponesu.

Lijep pozdrav:)

Zastavica

saraivor

Poslano:
06. 09. 2015 ob 22:39

Mirko, nestale su sve vrijednosti i svijet nije više naš svijet. Ja govorim jezikom koji većina ne razumije, živim za vrijednosti koje većini to nisu, u podneblju i na geografskoj širini i dužini koje više ne poznam... Često imam osjećaj da se ne snalazim kao dinosaurusi pred izumiranje. Čak i znanje koje smo crpili učenjem, a i ono iz života - odgojem prije svega - nikome nije potrebno i nikome ništa ne znači. Djeluje defetistički? Nažalost, mislim da je tako i imam neki vlastiti mali svijet u svojoj glavi kao vakuum koji paralelno živim s robotskim radnjama koje obavljam svakodnevno. Kad pomislim kako mi je žao što je sve tako, odmah mi se nametne i misao da se osjetim prevarenom, izigranom. Od života ili možda stoljeća u kojem živim... Sad ti oprosti na mom epskom odgovoru.

lp

Slavica :)


Zastavica

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 06. 09. 2015 ob 13:14
  • Prebrano 668 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 207.2
  • Število ocen: 10

Zastavica