Danas
izumiru neke riječi.
Poštenje izaziva smijeh,
ljudskost odavno na rasprodaji,
dobrota poistovjećena s glupošću,
blagost potrošena na vašaru neukusa,
ljubav sve češće tema filozofije.
Postavlja se jezično pitanje:
odlaze li ove riječi u
pasivni jezik
zauvijek?
Pitanje je dobro... no oni kojima je zapravo pitanje upućeno, okrenuće glavu i neće se obazirati, smatrajući to nevažnim i nebitnim ... :) za prezent!
Dopada mi se ovo jezičko pitanje!
Lp Milena
Dobro jezično pitanje u još boljoj pjesmi.
lp, branka
Znam da moja pjesma ništa neće promijeniti :) Hvala vam za komentare Milena, Valy, Branka.
lp
Slavica
Boriti se za vrijednosti a unaprijed znati da se izboriti ne može protiv uništitelja istih, drugim riječima - da gubiti na svakom polju znači napredovati u kaosu kakav je već pokucao i na kulturološka i na svaka druga vrata naših života. Dakle, još jedan sudnji dan. Jer, već je u dobroj mjeri nestao svijet kakvog smo poznavali, u kojem smo imali budućnost i u kojem smo nešto i naučili. Moje isprike za brbljanje, ali pjesme kao što je ova svaki put me ponesu.
Lijep pozdrav:)
Mirko, nestale su sve vrijednosti i svijet nije više naš svijet. Ja govorim jezikom koji većina ne razumije, živim za vrijednosti koje većini to nisu, u podneblju i na geografskoj širini i dužini koje više ne poznam... Često imam osjećaj da se ne snalazim kao dinosaurusi pred izumiranje. Čak i znanje koje smo crpili učenjem, a i ono iz života - odgojem prije svega - nikome nije potrebno i nikome ništa ne znači. Djeluje defetistički? Nažalost, mislim da je tako i imam neki vlastiti mali svijet u svojoj glavi kao vakuum koji paralelno živim s robotskim radnjama koje obavljam svakodnevno. Kad pomislim kako mi je žao što je sve tako, odmah mi se nametne i misao da se osjetim prevarenom, izigranom. Od života ili možda stoljeća u kojem živim... Sad ti oprosti na mom epskom odgovoru.
lp
Slavica :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!