snažna oluja
vrtložnim tuševima
rashlađuje dan
Ljeto je dobrodušno predalo osmjeh goropadnom pljusku koji je bez milosti sprao sve nemire prosute po eteru. Mušičava uznemirenost ljudi, životinja i biljaka pala je na koljena i predala se odlasku u imaginarne rijeke podzemlja. Dobro je što su zadovoljstva obiteljskog ručka bila pri kraju… jer sreća je ipak ne biti prekinut na pola.
Kada se stvari zaokruže i proživi jedna karika životnog lanca, što može biti poželjnije i ljepše od olujne kiše koja nas, perući sve zamašćene kanale, uvodi u jutro kakvo se jutros prosulo između Paga i Novalje. Blještavo, čisto, s otvorenim srcima udaljenih otoka…
miruje jutro
u mekoću septembra
liježe ljeto
Krasna podoba, izbrane besede. Bravo. Kajne, kako ena takšna nevihta osveži misli?
Pisanih barv ti želim
A
Hvala Andrejka...ponekad mali događaji dodaju zadnju kariku na naše uvide i čine nam se velikim... sastavni smo dio prirode kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu...
lp, Vida
Lep haibun s sicer nenavadno postavitvijo, z dvema haikujema, ampak sliki sta lepi, besedilo, ki ju je priklicalo pa realistično a nežno in mehko razmišljanje o obstoju, bivanju, ujeta v navidez tako postranske stari kot so družinska kosila, ki jih prekine nevihta.
Nežen dotik nevsiljivega razmišljanja, ko ugotovimo, da nevihta mora biti, da se nato lahko spet vrne lepota.
...
LP, Lidija
Hvala Lidija na podcrtanki i ovom lijepom ispreplitanju misli...
Lp, Vida
Vida čestitke, lepo si ga napisala z oddaljenih morij...
Lp, hope
hvala Hopy... volim more....
lp, Vida
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vida
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!