Svoj nemir pokrivam

utočištem prve ljubavi,

nevinošću nadanja,

dubokim zaboravom danas jer

duša da se rascvjeta,

zamirisala bi zemlju i nebo.

Lepršave zvjezdice

pod plinskom svjetiljkom

raduju oko al'

kristali obraz mrznu.

Osunčanu raskoš

mirisnih livada

trenutak dodira

pretvara u kič.

I zato

moje pjesme nisu

pjesme života.

To su krici

prije rođenja,

u smrtnome grču vapaji.

saraivor