U noći inspiracije
uvijek u mislima
pohodim te.
Ove ruke što na prazno grle
još bi znale nježne biti
i oči opet bi da žare.
I sad mirišu kiše,
oblaci jesenji
valjaju se tromo…
Koji to zarasli puti
do tebe vode?
Hladne su mi
ove moje ruke,
pusta su mi
ova suha usta.
Gledam noć:
utihnule zvijezde
ili su to naše ugasle oči?
Sa zebnjom
otvaram dlan
za nježnost
prvih pahulja
još jedne zime.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!