IGRA

Kada se vratila iz grada
samo par sati posle izlaska,
videla je da su vrata druge boje,
kao prozori, zidovi,
i pod nije bio isti. Ni nameštaj nije ličio
na onaj od ranije.
Gledala je pažljivo,
odmeravala promene,
okretala je glavu ne sve četiri.
"Da li je moguće?"
pitala je čoveka koji je ušao zajedno sa njom.
"Da, kako ne bi"
"Ko si ti?"
"Ne sećaš se?"
"Ne... reci mi."
On je izvukao ključ, pokazao joj i rekao da ga uporedi 
sa ključem u svojoj ruci.
"Zaista, isti su, ali tvoj je mnogo stariji!"
Zaćutao je, a ona je dohvatila haljinicu
iz nepoznate ostave,
obukla je i počela:
"Igraćemo se školica? Važi?"
Tišina, tišina, tišina.

Marina Adamović

pi - irena p.

Poslano:
17. 08. 2015 ob 15:02

prohujalo.....


lp, I

Zastavica

Marina Adamović

Poslano:
17. 08. 2015 ob 17:02

Tišina, tišina, tišina.
hvala
lp

Zastavica

Mikailo m.z.

Poslano:
18. 08. 2015 ob 06:57

Jako mi se dopada efektan završetak pesme.


Zastavica

Marina Adamović

Poslano:
18. 08. 2015 ob 16:59
Spremenjeno:
18. 08. 2015 ob 22:28

Hvala, m.z.

samo pratim osećaj i...ostanem nema poezija

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Marina Adamović
Napisal/a: Marina Adamović

Pesmi

  • 17. 08. 2015 ob 06:28
  • Prebrano 629 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 303.48
  • Število ocen: 9

Zastavica