Tako nježno
kao kad uzdahne lasta,
kao kad sa cvijeta silazi lat,...
na moje vjeđe spušta se noć.
Čekam ju praznih, umornih ruku
i sa crnim vinom uspomena.
Sjajno! Pročitam deset puta... pa pogledam kroz prozor prema sjeveru... Naravno, ne vidim tamo ništa, nego ovaj nježni, suptilni, pjesnički SUSRET.
Lp,
Mirko
Hvala Mirko... nisam baš vješta na ovoj stranici (nikako pohvatati sve konce) - evo prvi put sam uspjela vidjeti i otvoriti komentar :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!