Jutra su vrela

s nacrtanim suncem

na plavome nebu…

Ispijam kavu

još pomalo snena

njezin me miris opija

očekujem

da izroniš

iz sjene

i tog jutra

iznenada

kako samo ti to znaš

iako sam svjesna

da više nikada

nećeš doći,

poklonivši mi osmjeh

pogled koji lijeći

nekoliko ljubaznih riječi…

Jučer sam

bacivši crvenu ružu

u tvoj posljednji dom

uspjela

kroz suze

tiho ti

najtiše reći:

Hvala ti

prijatelju moj

što si pokazao mi put

prema sreći…

andreja-lea