u avgustovskoj noći
pod meteorskom kišom i tobom
sva sam bljesak kometa i tebe
sva sam svetao prah
raspršen iz čestica tvoje ljubavi
kometo moja
i trunka te je dovoljna da zasvetlim
i nek su kratke te iluminacije tebe
ti sati istrgnuti za mene iz tvoga dana
dovoljni su da bljesneš
i osvetliš sve moje tamne vekove
u kojima trajem pod nebom koje ne ispunjava želje
i retkim zvezdama padalicama
pod koje sam padala uzalud
sada
pod meteorskim pljuskom stihova o tebi
nemam ni jednu želju
jer i sama sam samo kometa u letu
na tamnom nebu života
i svetlim
svoje stihovane sekunde sa tobom
po dve večnosti dug svaki tren
kao dužina trajanja života u snu
kad se za minut
(ili više)
odsanja vek
(ili manje)
(ne)života
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!