noćas su potekle one suze
koje si toliko puta videla u mojim očima
pitajući se odakle dolazi tako duboka i zastrašujuća tuga
a bila je istina da sam je nosio u sebi
upravo zbog dana u kojima ću biti bez ljubavi
jer nisam mogao da nas vidim dalje od začaranog kruga
i govorio sam... oprosti mi Ljubavi
oprosti... što nas nikada nije videla Rusija
i što u nekom kućerku nismo uz peć delili koru hleba
mi nikad nismo sišli niz onu planinu
pod kojom se pruža zlatna dolina
i u žitnom klasju svijaju gnezda
ispod preteškog neba
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!