Sanjala sam:
biljke su ljudima pružale ruke
i mahale nježnim vlatima.
Dodirivale su nas
tamno zelenim prstima,
okićenim prstenjem vjernosti-
nebu i jutru i magiji stvaranja.

Spoznala sam:
u rascvalim bojama cvjetova
kriju se hiljade svjetova.
U laticama mirisa,
hiljade pjesama radosnica
i jedna moja kapljica plača.

Sanjala sam:
katedrale su ljudima pružale
zvonike
i mahale sanjivim zvonima.
Budnice milovanja su potekle
niz napukle molitve očaja-
obznanjuju ljubavnicima
oprost,
tužnima radost u zrnu pijeska
pod jezikom biserne
školjke,
nemoćnima snagu
u zjenici novorođenog
sunca.

Budna sam:
i pružam ljudima ruke,
prstenjem strepnje okićene.
Mašem im tamno zelenim
prstima nadanja.

Vjerujem:
nebu i jutru i magiji
stvaranja.

I samo jednoj kapi dobrote tvoje,
vjerujem.

Ema
"blues jednog odrastanja"

Emilija Vasiljević