
Vreli lipanjski dan u odlasku
u purpurni prozirni vez obučen
diskretno se raskrilio....
Predvečernji smiraj
omekšao šetače parka.
Opušteno prolaze i
svako-malo zastajkuju.
Savršeno uklopljeni kipovi
uspješno upotpunjuju teksturu
sputavši strast za
neki novi dan.
Gore u krošnji prastare tise
nekoliko stanara čavrlja,
na obližnjoj klupi čovjek s cigaretom
promatra nasljednika koji
zamazanim prašnjavim
dvogodišnjim punašnim ručicama
pokušava napuniti kanticu
bijelim kamenčićima sa staze parka.
Gdje si dušo…
Gdje si rano…
Pjevam li ja to?!
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!