Vreli lipanjski dan u odlasku
u purpurni prozirni vez obučen
diskretno se raskrilio....
Predvečernji smiraj
omekšao šetače parka.
Opušteno prolaze i
svako-malo zastajkuju.
Savršeno uklopljeni kipovi
uspješno upotpunjuju teksturu
sputavši strast za
neki novi dan.
Gore u krošnji prastare tise
nekoliko stanara čavrlja,
na obližnjoj klupi čovjek s cigaretom
promatra nasljednika koji
zamazanim prašnjavim
dvogodišnjim punašnim ručicama
pokušava napuniti kanticu
bijelim kamenčićima sa staze parka.
Gdje si dušo…
Gdje si rano…
Pjevam li ja to?!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!