
da nam reči ne otežaju put
preko usana stavili smo
prst
kao zavetnici ćutnje
na ležaju
vode podastrte
obrušavaju se u butnu kost
i tutnje
najdalje se ode
kad skinemo sa sebe halje
i odbacimo zavežljaj i prut
Miniatura o potovanju in molčanju, ki pove največ, ko se znebimo culice in ko se odložijo obleke, čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!