Mene ima nebo
i sunce
zlato maslačka
i sjaj rijeke u odlasku
huk buka u daljini
šumsko božanstvo
razvaljena gradina u cvijeću
dječji zagrljaj
ulični svirač
ispružena staračka ruka koja prosi.
Ima me
izgubljeni bez puta
nemušti dodir
skrivena tuga
i ruka u molitvi.
Ja sam svugdje i nigdje
svačija i ničija.
I zato
Mene ne možeš imati.
Samo me možeš voljeti.
Lepa bivanjska pesem, rahločutno ubesedena in univerzalna, saj se v njej najde vsak bralec, čestitke
Ana
Zahvaljujem Ana, makar sa velikim zakašnjenjem...
lp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!