Nema je moja reč
Kao u gluvo doba
Samo senke prelaze licem
I govore svoju priču
Gluhom slušaocu
Što oseća dušom
Prazan je pogled u mojim očima
Bezbojan kao voda
Samo žedan se napija
Iz te presahle čaše
I oseća magiju ukusa
Grube su moje ruke
Kao gruba reč što seče po srcu
Podigni nežnom rukom moje lice
Zaroni pogledom u moje prazne
Utoljena žedj ima magiju
Svih čula
Vrisnuće moj um
Umesto moje reči
Drhtajem moga tela
Ispričaće se priča
Istinitija od moje reči.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Marija Najthefer Popov
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!