ŠARENILO NEMIRA

Da te tražim...Sve da krenem
Gdje će noge da me nose
Daljine nas opet dijele
Konstante se naše kose.

 

A tražim te ...

 

U ulici naših koraka
Samo ploča s imenom, nova
Na uglu, visoko postavljena, sniva

A fasada ista, istrošena, siva

 

I park nasuprot, i lipe u cvatu
Staza što ljudske korake broji
A česma nova, tiho žubori
Kaže mi, isto je...
Zastani, sjedni malo, od svega
Odmori ...

 

Na klupi staroj mir ja tražim
Slažući slike vezom filigranskim

 

Nad ulazom ploča sa istim brojem
Pogled mi kradu metalna vrata
Haustor memljiv, tužan i mračan
Petnaest stepenaca u sebi brojim
Pred vratima nekim, stranim ja stojim
(No, to sam i znala...)

 

Da te tražim u navikama
Svetim ritualima mladosti naše
U jutarnjoj kavi u foajeu na brzaka
Promrzlih ruku, onako s nogu
Da ponovim isto
Ne bi imalo smisla, naprosto
Nema isti okus, ni miris
Ni razlog ispijanja
(Nedostaje poljubac, ovlaš, s kavom na usnama)


Da te tražim na hipodromu
Gdje jutarnjom rosom otežala trava
Prigušuje korak brz, nemiran
A pogled, prikriven traga viđenjima
Tražeći lik o stećak oslonjen, onako
Dječački i pomalo nadmeno nemaran.

 

Da te tražim...

 

Ili da krenem kilometrima dalje
Kamenom ulicom velegrada
Koraka naših u jeki nema
Dal bi te prepoznala otežalog godinama
Ili bi prošla u mimohodu, tek nečim dodirnuta
Nečim...Neprepoznanim...Prevarena


Da te tražim
Ili da ostanem ukopana
U strahovima nenalaženja
A samo želim znati
Dišemo li isti zrak, daleki miljama

 

Ostaje mi tek šarenilo nemira
Dolazi na mahove s potrošenim godinama
I strahovima nestajanja.

 

Emilija Mijatovic

mirkopopovic

Poslano:
18. 04. 2015 ob 18:23


Život u retrospektivi. Protok minulog kroz pitanja bez odgovora. I sjećanje i dvojba srca:

"da te tražim u navikama
Svetim ritualima mladosti naše"

Pa opet pitanje i teško pomirenje:

"Dal bi te prepoznala otežalog godinama
Ili će ostati  tek šarenilo nemira
Što dolazi na mahove s potrošenim godinama..."

Često zastajemo na životnom putu i propitujemo sebe...

Uživao sam u pjesmi...

Lijep pozdrav :)




 


Zastavica

Emilija Mijatovic

Poslano:
18. 04. 2015 ob 23:34

Sve ćešće uletim u retrospektivu, osjećam da je jedna priča ostala nedorečena, a to valjda ide s godinama...:)...postavljam sebi pitanja, ne očekujuć odgovor...

Hvala ti Mirko na lijepom komentaru

Srdačno

Emilija

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Emilija Mijatovic
Napisal/a: Emilija Mijatovic

Pesmi

  • 17. 04. 2015 ob 14:45
  • Prebrano 796 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 196.96
  • Število ocen: 9

Zastavica