Odmoriti se
pokušavaš.
Veo smiraja titra u tebi, to putuješ
s teretom koji se lije
žilama zemlje ispod.
Taj balast htio bi
odložiti u travke, u igru povjetarca,
ali gore
i bez tvog vremena
i bez tvojih ruku
raste bršljan, raste maslina
i zasijeca se u nebo.
Kako se, onda, odmoriti? Kako
oči zatvoriti dok te bezazleno ogrće
to lišće i njegovo oko uvire u te?
Odmoriti se
znači li o t i ć i?
Rastati se? Nestati?
Prisjećaš se bajke kako
neprestano putuješ kroz svjetlost
i preoblikuješ se
dok odzvanjaju vječni koraci
i uviru u te
istinom,
ili mrmorom: ne,
nikada nema rastanka,
nikada nema kraja.
Mirko, izvoli moj poskus prevoda:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/97250/poskusi_prevodov_pesmi_mirka_popovica#komentar151861
Lp, Marko
Hvala ti Marko za trud, vrijeme, spremnost, pažnju.
Ugodan dan želim !
Poslano:
13. 04. 2015 ob 00:00
Spremenjeno:
14. 04. 2015 ob 00:16
Mirko, ni zakaj :)
Vse dobro tudi tebi!
Malce popravljen prevod:
http://www.pesem.si/a/objava/prikaz/103629/izkustvo_hoje
Lp, Marko
Hoja, ki se ne more prekiniti, ker simbolizira premikanje skozi bitje, snovi, obstoj. Tenkočutna lirična pesem o večnih prehajanjih med živim in neživim, majhnim in vesoljnim, čestitke,
Ana
I svaka pohvala moje pjesme, kao i tzv. nadahnuće... "tjera" me ka peru (ili kursoru).
Zahvaljujem Ana i lijepo pozdravljam !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!