Pesme o tebi i ljubavi dušu mi obogatiše:
sve što mi nisi mogao dati, stihom mi isplatiše,
i sad sam kraljica siromašnija od prosjakinje,
jer, ni dan života sa tobom mi moje pesme ne kupiše.
Ni nebo junsko kad zvezde bezbrojne ospe,
ni srma mesečine kad se nad zemljom prospe,
ne svetli mi lepotom k'o oči tvoje beskonačne dragi,
kad ti se duša cela pogledom ljubavi po meni raspe.
Od kad ćutiiš od mene dragi, sva sam strašna tišina,
ni jauk ni pesma da izbiju iz mojih praznina ,
i ništa od tih glasova ljubavi što dušu čine dušom,
ni ehom stihova da mi se javi , iz gluvih dubina.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!