Jedva da osećam da me ima
Sva sam u seme maslačka stala
Vazdušaste glave i razduvanih razumnih misli
Raspršena na bezbroj malih padobrana
Gde ću da padnem i pustim ponovo koren ljubavi
U tvojoj toploj povratnoj reči
Dobroj kao preporod izmrzle prirode
Kojoj proleće vraća uzeti život
Taj grumen tvoje preporođene želje
To je ta moja šaka zemlje što me drži
Da izniknem u suncoliki žuti cvet
Još jednom i još bezbroj puta
Da procvetam i da ti precvetam
I neka se svaki put raspem oduvana
Na malo više od ništa (kad odeš)
Čuva me od mene i želje da me nema