letim

šuštanje platna

držiš me za dlan

mišiću ne varaj

tik iznad površine smo

vrhovi nebodera popločavaju nam put

a stotine skakavaca vrište

namjesto nogu imaš peraje

namjesto usta kožu

s prozora vidim tek sivoću

moje dječje najstgodišnje oči

se stide

raširenih zjenica u muškom mirisu

moje postarano čelo

naginje se iznad nedjeljnog ručka

obitelj sam izmislila

kao tajne u močvari

kao kucanje na vrata

prije nego si ušao

sjedite djeco i dječja djeco

svijet miriše na kruh vino i križ

svijet miriše na stegna i mlade ljude

još uvijek sam samo silueta

zurim u beton proždrljiva vozila i konje

odsutno milujem meni draga bića

staram se

i čekam

da se mama vrati

Jure Drljepan (JUR)