
Vratićeš se
Pred zimu bez proleća
Kad te ostave sve ptice nestalnih ljubavi
Ispred severca starosti u tebi kad pobegnu
Iz srca čoveka od slame
Poslednja kad se izgnezdi
I mesec kad postane krug od papira
Bez moći da ponovo pokrene plime tvoje muškosti
Poražen osekom
Potražićeš me u sećanju na sebe
Kakav si bio meni u doba ljubavi
I ogledati se
U mojim davnašnjim nepromenjenim očima
U kojim sam ti sačuvala silnog
Za vreme kad te potroši život do kraja
Meni
Nisi i nećeš biti istrošen muškarac od slame
Kad dođeš
Pred tvoje i moje poslednje snegove
Otopiću ih sačuvanom toplinom
I prigrliti kao Pobednika
Jer tobom ( i čekanjem dugim kao život)
Pobeđujem zaborav koji bi da ugasi ljubav
Kojom si svetleo i svetlećeš meni
I kad se samome sebi ugasiš
Poljubiću te kao poslednji san
I smrt će imati tvoj lik
Sa njim u oku
Zaspaću
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: nenamiljanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!