Neubrani grozdovi odbacuju usahle ljušture. 

Jata drozdova žvrgolje dok sjevernjak 

uvlači bijele prste 

grabeći uzdrhtalu šuštavost  zlatno-žutih lepeza.

Miriše na snijeg, 

uvlačeći glave u ramena jutro izgleda stisnuto.

Puši se s trošnih krovova,

plavičasti dim odaje život iza oronulih pročelja,

miris jutra, izgužvanih postelja, svježe kuhane kave

pokoji osmijeh tek da nagovijesti

bijelost pahulja u radosnom pogledu dječaka

navućene kape preko obrva.

Studen savija dostojanstvo u koraku beznađa

Hoćemo li imati za ogrjev ove zime, mama?

Ljubica Ribić