strahove i sumnje
kao niti crne
provlačimo
kroz trnove
i ušivamo usne
tim iglama
što rastu
zajedno sa koncem
jer
prognani se više
ne vraćaju u vrtove
i ljubav
ne iskazuju nikom
ni rečju
ni poljupcem
Pesem o strahu pred bližino, ki nastane, ko se usta prešijejo s črno nitjo dvomov in strahov. Boleče se dotakne bralca, čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!