Sjedneš pred lice ekrana: po tvojoj volji uređen svijet iz utičnice.

Pratiš prijatelje i njihove poruke.

Za razgovor više ne upotrebljavaš ni glasnice

ni obrazne mišiće - klikneš na smješka i rasipaš prijaznost.

Izmišljaš intimnosti iz kuhinje, kupatila i drugih elektrificiranih prostora

da bi predstavila vlastito neponovljivo postojanje.

Nježnim dodirima snimaš selfije i šalješ ih u internetni svijet.

Praznike gledaš kroz ekran laptopa i kliziš po komandama.

Ugodno se osjećaš dok rušiš rekorde dignutih palaca.

Boriš se za energiju budućnosti, gensko nepromijenjenu hranu,

protiv nepravdi, za jadne dronjave prognane bezdomne bjegunce,

za ozdravljenje skoro već mrtvih, za nadu cijeloga svijeta.

Dijeliš tamne fotografije s osviještenim napisima i čini ti se, da svijet postaje bolji.

Za utjehu ti sljedbenici šalju srcolike parove u položajima među poljupcima

sa zalaskom sunca u pozadini i s tekstovima koji te bodre:

budi zahvalan za svoj računar i mir i prijatelje.

Naravno da si zahvalna.

Ti si okružena  masama koje čekaju na tvoje objave i prate te.

Za vrijeme večernje toalete stisneš zadnju poruku.

U tvojim snovima mijenjaju se sličice bijede i otmjenostiu megabajtima.

Doručkuješ među kablovima na koje se spotiče šalica majčine kave.

Jure Drljepan (JUR)