Sama sam posle tvoje ljubavi
Kao dvojica strašnih koje ne prati niko:
Bog u Njegovoj nepogrešivosti
I đavo u svojoj pogrešnosti
Postojim u svoje dve usamljenosti
I tražim opravdanje za trajanje
Ljudska je postojala i pre tebe
Pesnici se rađaju kao polubogovi
U društvu rečnog kamenja koje im govori
O postojanosti i o prolaznosti
Jezikom vode razumljivim mudracima
U ovoj ženskoj usamljenosti
Ogroman prazan prostor unutar mene
Uvećao se do nemerljivosti
S kraja na kraj šupljeg vremena
Postavljam pitanja svrhe svojoj usamljenosti
O svom neživljenju i neumiranju
I nema odgovora ni na šta