Za grkljan hvata me vrijeme
i tmina u meni se gusti.
Bog na istoku uzdiže crnu lubanju.
Proroci raskomadani po gromačama
dijele gnjile hostije
blaženima i propetima,
dok im um pliva
u posteljici prve menstrualne krvi.
In nomine Patris!
In nomine Patris!
Sina nemam,
već kći otvarenu
iz heliktita hadskih kaverni.
Bog na istoku uzdiže crnu lubanju
i polaže je na moja zlatna ramena.
Kad sagorim,
obuci moju tminu
i potvrdi:
“Im 'immortalem.”
Izvanredna kompozicija koja nadilazi pisanu riječ i blista na krvavosivom nebu ponad ljudskih lubanja uronjenih u ništavilo svakodnevnice. Ova pjesma je put koji treba slijediti.
A što reći nego vrhunsko, Niki.
Lp!
Katica
Misao je nesmrtna. Sjajno Brankini. Naklon veliki i pozdrav frende.
Vladanka, Lean, Kato, Salke Premoćni (i nemogući), hvala!
Strašljivo čudovita pesem, ki je premagala vse "bogove na vzhodu" in na piedestal nesmrtnosti postavila večno temo - šele v vladavini mraka se lahko zasveti pesem, šele pod črno lobanjo se ramena pozlatijo, "hadske kaverne" pa postanejo edino svetišče poezije. "V imenu očeta" in svojem imenu jo proglašam za podčrtanko, Sara
Saraaaa, hvalaaaa! Moćan komentar. Drago mi je da ga čitam ispod svoje pjesme.
Čestitam ti Brankini na biseru.
Pozdrav veliki frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!