Tamjan
Potreban mi je samo jedan sat.
Školjka sve punija je pepela
i među plićinama rasipa se dan.
Pod korom sleđenog mora
putuje crna galija
ukletih dječaka mrtve puti.
Vrijeme izjeda njihove oči
jer ne bijahu dovoljno zli
za ratove ponoćnih sjena.
Netko
i još jedan netko
(i taj treći netko kojem vidim
samo križ)
gaze mojim ranama
i skrivaju taj jedini sat
potreban da iscurim.
Ja kože nemam.
Bogu bijaše hladno.
U močvarnim poljima
zalazećeg svijeta
oblačim se u smrt
(tako mi lijepo pristaje).
Kad bijah djevojčica
zaustavljala sam satove.
Djeca su prerano umirala,
psi su lajali do kasno u noć,
a ja sam krala kazaljke
i skrivala ih pod svojom kožom.
Sada bubrim od vremena.
Gnjilu,
kade me tamjanom
i mole
za taj jedini sat
kojeg su
netko
i još jedan netko
(i taj treći netko kojem vidim
samo križ)
zapleli među moja crijeva.
Tužna do bola....
Lp!
U ovoj pjesmi i Dali bi se ti priklonio... super!... pozdrav
Pjesma prokletih, jačina izlazi iz svake njene crne pore i uvlači se duboko pod koru slijepog svijeta.
Valy, Keti, Tanja, Lean, hvala na osvrtima!
Pesem, v katerem lahko najdemo mitološko simboliko in intimno zgodovino, rahločutno prepleteni in povezani v mistično zgodbo, ki bi jo prav lahko jemali kot priliko o zapuščenosti in obžalovanju ... čestitke,
Ana
Poetesa, iskrene čestitke na sjajnoj pjesmi i Podčrtanki. Tamjan još miriše.
Vp i lijepe snove ti želim!
Kate :)
Ti si duša od čovjeka i njegovo srce.
Čestitam!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 15. 09. 2018 ob 19:22
- Prebrano 613 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 282.08
- Število ocen: 14