UDOVIČINA MOLITVA
Sve što bijasmo činili
što činismo i učinismo
jedni drugima u sva vremena
bijaše bivalo odobravano
i potvrđeno od onoga
što imao je gledati
gdje se (s)ukobljujemo
kopljima i bornim kolima
mrskom nam kožom svojom
i konjima
ratujuć za tuđe
da prekonoć stane naše
dok ne spadosmo takovi s nogu
i postadosmo plijen
umornih udova
sapete volje
i prosjačkog zdravlja
porobljeni od muklog
u plućima kašlja
kud razdiraše nam grudi naše
u male pješčane sudbine
da bez riječi ostanemo
pod neobično velikim Suncem
obasjanim sjajem njegovog
pravog oka
u toj zagonetci
prekrštenih ruku
za vječnu molitvu
vječitih udovica
da ih volimo.
Pesem-molitev, ki skozi "večni imperfekt" lirično opisuje večno prerazporejanje moči in oblasti, dokler se - nekoč veliki, danes majhni - ne znajdemo v nekogaršnji molitvi. Naj na tvoje "molitve" še naprej sije sonce, Sara
Hvala od srca draga Sara !
lp, Duško
Duško, moje tople i iskrene čestitke na odličnoj pjesmi i nagradi uredništva - Podčrtanki!
Vp i lijepu nedjeljnu večer ti želim!
Katica
Hvala susjeda Katica, od srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 04. 12. 2017 ob 15:56
- Prebrano 926 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 363.24
- Število ocen: 18