Kroz nepregledne magle
sjećanja
doći će pjesma ova
na tvoj prag.
Urotit će se
šareno mnoštvo godina
a riječi
koje izgovorili nismo
iščupat će te iz sna
i u oko zatvoriti
beskonačni plač breza.
Samoća gradi istine
a ti
smiješan u svojoj gordosti
uzalud ćeš skupljati
zvijezde
da te u zaborav odijenu.
Sve će stati
kao čerge umorne od lutanja
kad na tvoj prag
dođe pjesma ova
i tugom ispuni svijet
što ti nedostaje noćas.

luciapavlovic