Stabla rastu iz zemlje
niče to opojno drveće
iz čiste obijesti
gdje granama se
i žilama
bore za prevlast
kao divlja bića
dvojne prirode
i Prirode dvojake
tražeć sebi više
svjetla više hrane
u tvrdom tijelu
u tijelu krtom
tvrdoglavih divova
te rastu nekad
i preko crte neba
da bi Bog uzeo
lice drvosječe
i munjom ih
i munjom
k'o pilom svijetlećom
posjekao
onako odveć gorde
uspravne i vite
gdje eno ih
kako u vatri gore
s jednom mišlju:
tako se kiše začinju
i sav svijet
mili dječače.
Ko je mlado, ga negujejo, ko preraste in se razbohoti čez samega boga, bi ga pa odstranili ... drevo, človeka ... bivanjsko filozofska pesem, čestitke,
Ana
Hvala od srca draga Ana !
lp iz Zagreba,
Duško
Vrlo lijepa misaono izražajna pjesma. Čestitka od srca.
Prijateljski pozdrav!
Katica
Hvala draga Katice, od srca !
lp s Trešnjevke,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!