izlazna vrata
nisu bila otvorena
a ti si mislima
već prešao prag
moje tolerancije
sve je manje
umorna postaje
i ne prati više
visinu tvog glasa
postajem tišina
put namjere
utamničenim snovima
(snaga vrata je
da upravlja
putanjom nečije glave)
neuzvraćenog pogleda
ti odlaziš
lupajući kapcima
otvorenog zaborava
bježeći iz zauvijek
i mi tako odlazimo
drugačije se grleći
na posljednjem sastanku
o, kako toplo
moja leđa ljube
ulazna vrata
Uvek je nešto tamo - iza zatvorenih vrata...
Pozdrav
Ulazna vrata nose na sebi različite priče...ova je predivno ispisana
Lp
Emilija
Mikailo, Emilija, hvala Vam na predivnim rijecima
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!