ostanem tako sam
i ćutim svoje stihove
ćutim sve te
neiznikle reči
ubijam ih tišinom
one mene bezvučjem
svojim
mojim
beskonačnim
u treptaju tame
ukaže se znak
na momenat
varljiv i nečitak
nestane
neprotumačen
ostanu reči
nenapisane
neizgovorene
ubijene samoćom
i tišinom
potom nestanu
i one
kao što stane vreme
na prastarom satu
kada skazaljke
zaustave hod
i opet ćutim
ovoga puta
samo tišinu
i noć
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!