Izgažena svetost u rukama

suze kotrljaju nemoć

tijelo obamrlo od straha ili spoznaje

da prolaznost tumara hodnicima strave.

Boje se vjesnici proljeća

razgrnuti trulost lišća,

osjetit će omaru,

ispod ogoljelih stabala jalovog ploda.

A bilo je,

godina azurnih pogleda,

razlivenih snova na tepisima raskošnih livada,

bilo je

mrazovaca, jaglaca, ljubičica,

da, bilo je

mirisnih padina 

uz žubor svježih izvora.

Sagnuti ispod čvorovitog panja

mirišu izgaženi

vjesnici

novog doba.

Ljubica Ribić