Opijam čula gutljajima
Božanskim nektarom
Dozreloga vina
Jezikom oblizujem
...kapi zaostale
Sve više znam da želim
Sve manje znam da mislim
I to je cilj
Savladavam razum, lako
Isključujem matematiku
Zaboravljam razliku
Dvoznamenkastih brojeva
U godinama
Znam ja ovako
Ponekad
Rijetko
Nikad
Do sad
Upoznajem sebe sa sobom
Učim brzo
Još jučer bi dvoumila
Sad sam u trenu odlučila
Ide mi ova naobrazba
Praktičar sam, spoznajem u hipu
Nisam teoretik, ni moralik
Ne večeras...
S čašom u ruci
Kroz staklo te očima dozivam
Fiksiram pogled, nimalo čedan
I znam
Mladost tvoja i godine moje
Večeras jedno pored drugog stoje
I ako do sad spoznala nisam
Ljubav nam uistinu nedostaje
.............................................
Kao zadnji trag doživljenog
Odvojit ću tijelo od dodira
Netom prije osvita
Ipak sam u duši kukavica.
Odličan prolazak kroz sebe, rekao bih hrabro...a ono drugo zvisi od hiljadu drugih elemenata... :) život je to...igra !!!
Poslano:
21. 10. 2014 ob 23:44
Spremenjeno:
21. 10. 2014 ob 23:44
U riječima hrabra, na tren i odlučna...u životu se premišljam, važem, računam...
Ali, lijepo je zamisliti ovakav tren, zar ne?
Hvala vam Mikailo, da lijepo bi bilo kad bi život malo više gledali kao igru
Lijepu vam noć želim
(kod nas puše jugo, ujutro okreće na buru, pada temperatura...treba taj vrtlog izdržati...)
Poslano:
22. 10. 2014 ob 15:33
Spremenjeno:
22. 10. 2014 ob 18:30
Opijam čula gutljajima.......................................
Sve više znam da želim
Sve manje znam da mislim...............................
Upoznajem sebe sa sobom.............................
S čašom u ruci
Kroz staklo te očima dozivam
Fiksiram pogled, nimalo čedan
I znam
Mladost tvoja i godine moje
Večeras jedno pored drugog stoje................
UPOZNAJEM SEBE SA SOBOM je najbolji naslov koji se može dati ovoj odličnoj pjesmi... Bravo za naslov, Emilija! Jednom rečenicom Mikailo je rekao ono što bi svi drugi mogli potpisati jer osim konstatacije da ono drugo zavisi od hiljadu drugih elemenata, nema se što dodati. Bravo za pjesmu !
Poslano:
22. 10. 2014 ob 21:04
Spremenjeno:
22. 10. 2014 ob 22:56
Hvala ti Mirko, ti znaš da vrlo često ogolim svoju nutrinu i dam riječi koje su u stilu nešto drugačije, čvršće, nekad i škrte, vjerovatno zato što živim tu gdje živim, "kamen mi je postelja"...Ono što je istina da to nužno nije i dobro...ali je prepoznatljivo. I da, volim da se ubacim osjetom u svaku životnu situaciju, pa tako i u ovu, i dam svoje viđenje takvog trenutka...Hvala ti na čitanju i osjetu, a napose hvala na ovako lijepom osvrtu.
Srdačno!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Emilija Mijatovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!