Bog je ženu zaoblio
smekšao joj kožu
do granica
neizmjerne nježnosti
obdario je egzotičnom
pjenom slatkih mirisa
dao joj utrobu rodnu
i glasnice
da pjeva u snu
a onda joj posudio
i oči pune platinastih
magličastih zvijezda
da ih ne zaboraviš
kad jednom odeš
tamo gdje vjetrovi spavaju
tiho ispod pijeska.
Lirskom izrazu mog prijatelja Duška Babića se čovek uvek može diviti, iznova i iznova...
Hvala dragi Milen, lijepo je pročitati kompliment od majstora pisane riječi.
lp s mora,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!